hirurgija šake

Hirurgija šake obuhvata dijagnostiku i lečenje različitih stanja koja mogu izazvati bol, utrnulost, ograničenu pokretljivost i smetnje u svakodnevnom funkcionisanju.

Tretman ukratko

Trajanje

30 minuta do nekoliko sati

Anestezija

najčešće lokalna ili lokoregionalna

Oporavak

individualan

Rezultati

postepeni, par dana do par meseci

Kontrola

prema preporuci lekara

Savremeno hirurško lečenje oboljenja i funkcionalnih problema šake

U Stanojlović Clinic u Kruševcu hirurško lečenje planira se individualno, nakon pregleda i procene tegoba, nalaza i funkcionalnog statusa šake. Kada je moguće, prednost se daje nehirurškom lečenju, dok se operacija preporučuje kada postoji jasna indikacija ili kada konzervativna terapija ne daje očekivano poboljšanje.

Dipitrenova kontraktura

Dipitrenova kontraktura je stanje kod kojeg dolazi do zadebljanja i skraćivanja vezivnog tkiva dlana, što postepeno može dovesti do savijanja jednog ili više prstiju i nemogućnosti njihovog potpunog opružanja.

Zbog ograničene pokretljivosti mogu nastati teškoće pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti, posebno kada je zahvaćen prst koji je važan za hvatanje i funkciju šake.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se u velikom broju slučajeva može postaviti kliničkim pregledom. Jedan od jednostavnih testova je takozvani table test, odnosno procena da li pacijent može potpuno opruženu šaku da položi ravno na sto.

Lekar tokom pregleda procenjuje stepen kontrakture, zahvaćene prste i funkcionalne smetnje, a zatim određuje najprikladniji način lečenja.

Hirurško lečenje

Kada postoji indikacija za operaciju, cilj zahvata je oslobađanje struktura koje ograničavaju pokretljivost prstiju i poboljšanje njihove funkcije.

Operacija se može izvoditi u lokalnoj ili lokoregionalnoj anesteziji, u zavisnosti od obima zahvata. Trajanje je individualno i najčešće iznosi oko 1–3 sata.

Nakon operacije način zbrinjavanja rane zavisi od samog zahvata. Konci se, kada su postavljeni, najčešće uklanjaju nakon približno 10–15 dana.

Kod Dipitrenove kontrakture rehabilitacija i vežbe pokretljivosti mogu biti veoma važan deo oporavka, kako bi se očuvala funkcija i postigao što bolji rezultat.

Sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela nastaje kada dolazi do pritiska na medijani nerv u predelu ručnog zgloba.

Najčešće se ispoljava kao:

  • utrnulost i trnjenje palca, kažiprsta, srednjeg i dela domalog prsta
  • bol ili neprijatan osećaj u šaci i ručnom zglobu
  • pogoršanje tegoba tokom noći
  • osećaj slabosti ili nespretnosti pri hvatanju predmeta
  • ispuštanje predmeta iz ruke u izraženijim slučajevima

Dugotrajan pritisak na nerv može dovesti i do slabosti mišića u predelu palca, zbog čega je pravovremena procena važna.

Dijagnostika

Procena se zasniva na razgovoru i kliničkom pregledu, a EMNG pregled može biti važan za potvrdu dijagnoze i procenu stepena oštećenja nerva.

U zavisnosti od nalaza i intenziteta tegoba, mogu se razmatrati nehirurške ili hirurške metode lečenja.

Hirurško lečenje

Operacija karpalnog tunela ima za cilj da se oslobodi medijani nerv od pritiska presecanjem strukture koja formira krov karpalnog tunela.

Zahvat se najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji i obično traje oko 30 minuta, u zavisnosti od okolnosti.

Nakon operacije mogu biti prisutni bol, otok ili osetljivost u predelu dlana, dok se konci, kada su postavljeni, najčešće uklanjaju nakon približno 10–15 dana.

Povratak svakodnevnim aktivnostima zavisi od vrste posla, opsega simptoma i toka oporavka.

De Quervainov sindrom

De Quervainov sindrom, odnosno stenozirajući tenosinovitis, predstavlja stanje kod kojeg dolazi do iritacije i suženja prostora kroz koji prolaze tetive odgovorne za pokrete palca.

Tipičan simptom je bol u predelu korena palca i spoljašnje strane ručnog zgloba, koji se može pojačavati pri hvatanju, podizanju predmeta ili određenim pokretima palca.

Stanje se najčešće dijagnostikuje kliničkim pregledom i odgovarajućim testovima pokreta.

Lečenje

U početnoj fazi mogu se primeniti nehirurške metode lečenja, u zavisnosti od trajanja i intenziteta tegoba.

Ukoliko simptomi traju uprkos konzervativnom lečenju ili postoji odgovarajuća indikacija za operaciju, može se preporučiti hirurško oslobađanje tetivnih ovojnica.

Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji. Cilj je da se oslobodi prostor kroz koji tetive prolaze i omogući njihovo nesmetanije klizanje.

Nakon operacije potrebno je zaštititi operisanu regiju i postepeno vraćati pokrete prema uputstvima lekara. Konci se najčešće uklanjaju nakon približno 10–14 dana.

Škljocavi prst – Trigger finger

Škljocavi prst, odnosno trigger finger, nastaje kada tetiva pregibača prsta ne može nesmetano da prolazi kroz svoju ovojnicu.

Pacijent može primetiti:

  • škljocanje ili preskakanje prsta pri pokretu
  • otežano opružanje prsta
  • bol ili osetljivost u korenu prsta
  • osećaj zakočenosti, naročito ujutru
  • potrebu da drugom rukom pomogne pri opružanju prsta

Stanje može zahvatiti bilo koji prst, uključujući palac, a kod pojedinih pacijenata može biti prisutno na više prstiju ili obe šake.

Lečenje

U zavisnosti od trajanja i izraženosti simptoma, početno se mogu razmatrati nehirurške metode lečenja.

Kada tegobe ne reaguju na konzervativni tretman ili postoji jasna indikacija, može se preporučiti hirurško oslobađanje tetive.

Operacija se najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji i podrazumeva oslobađanje suženog dela ovojnice tetive, kako bi se omogućilo njeno slobodnije klizanje.

Oporavak zavisi od individualnog toka zarastanja, a lekar daje uputstva o pokretima šake, previjanju i kontroli rane.

Često postavljana pitanja :

Operacija nije prvi izbor kod svakog problema sa šakom. Odluka zavisi od dijagnoze, intenziteta simptoma, trajanja tegoba, funkcionalnog ograničenja i odgovora na prethodno lečenje.

Hirurško lečenje može biti preporučeno kada:

  • simptomi traju uprkos nehirurškom lečenju
  • postoji izraženo funkcionalno ograničenje
  • pritisak na nerv ugrožava njegovu funkciju
  • kontraktura ograničava pokretljivost prstiju
  • tetive ne mogu normalno da klize zbog suženja ovojnice
  • postoji jasna anatomska promena koju je potrebno hirurški korigovati

Nakon pregleda lekar objašnjava dostupne mogućnosti lečenja i očekivani tok oporavka.

Oporavak zavisi od vrste operacije i individualnih karakteristika pacijenta.

Kod pojedinih zahvata svakodnevne aktivnosti mogu se relativno brzo nastaviti, dok je nakon drugih potrebno više vremena i postepeno vraćanje funkcije.

Posebno kod operacija kod kojih je pre operacije postojalo značajno ograničenje pokretljivosti, fizikalna terapija i rehabilitacija mogu biti važan deo lečenja.

Tokom oporavka mogu se javiti otok, bol, osećaj zatezanja ili prolazna promena osetljivosti u području operacije. Očekivani simptomi i njihov intenzitet zavise od konkretnog zahvata.

Ne. Mnoge tegobe se u početku mogu lečiti nehirurški. Operacija se preporučuje kada postoji odgovarajuća indikacija ili kada konzervativno lečenje ne daje dovoljno poboljšanje.

 

Zahvat se izvodi uz odgovarajuću anesteziju, tako da se bol tokom same operacije ne očekuje. Nakon zahvata mogu postojati bol, otok i osetljivost, čiji intenzitet zavisi od vrste operacije.

Trajanje zavisi od dijagnoze i obima zahvata. Operacija karpalnog tunela može trajati oko 30 minuta, dok složeniji zahvati, poput operacije Dipitrenove kontrakture, mogu trajati duže.

Kod zahvata kod kojih se postavljaju konci, njihovo uklanjanje se najčešće planira nakon približno 10–15 dana, u zavisnosti od lokalizacije rane i toka zarastanja.

Kod pojedinih operacija rehabilitacija i vežbe pokretljivosti predstavljaju važan deo oporavka. Potreba i intenzitet terapije zavise od vrste zahvata i početnog funkcionalnog stanja šake.

To zavisi od vrste posla, operisane regije i toka oporavka. Poslovi koji zahtevaju intenzivno korišćenje šake ili fizički napor mogu zahtevati duži period do potpunog povratka.

Želite da saznate više

Zakažite konsultaciju sa dr Stanojlovićem

Razgovarajte o mogućnostima i očekivanim rezultatima.

ZAKAŽITE TERMIN

Zakazivanje nikad nije bilo lakše!